Ispitivanja za intelektualnu razinu sada su ušla u kliničku praksu u razvojnoj dobi, posebno kada se procjena djeteta ili adolescenta tiče kognitivnih aspekata.
Tipičan je primjer specifičnih poremećaja učenja: dijagnostičke procjene uključuju, između ostalih kriterija, isključenje prisutnosti intelektualnog deficita; u tu svrhu praksa predviđa upotrebu testova za IQ (IQ), obično višekomponentni poput WISC-IV. Ovaj se test temelji na takozvanom CHC modelu za mjerenje kognitivnih sposobnosti ograničen e velika.
CHC model predviđa 3 hijerarhijska sloja: na vrhu je g faktor, onaj na koji bismo se mogli pozvati kada govorimo o globalnoj inteligenciji osobe, onaj koji bi vjerojatno trebao proizaći iz mjerenja QI; na srednjoj razini bi ih trebalo biti manje općeniti, ali još uvijek široki čimbenici (na primjer, fluidna inteligencija, kristalizirana inteligencija, L 'učenje i vizualna percepcija); na najnižoj razini trebale bi postojati specifičnije vještine (npr. prostorno skeniranje, fonetsko kodiranje).
WISC-IV, poput ostalih testova, uglavnom se fokusira na dva najviša sloja: g faktor (dakle IQ) i povećane čimbenike drugog sloja (na primjer, verbalno razumijevanje, vizualno-perceptivno rasuđivanjeje radna memorija i brzina obrade).
Međutim, u mnogim se slučajevima čini da se kvocijent inteligencije ne može protumačiti zbog velikih odstupanja između različitih rezultata dobivenih unutar WISC-IV; ovo je slučaj specifičnih poremećaja učenja (SLD): prema nekim procjenama, u 50% bi se pokazao intelektualni profil odstupanja koja čine IQ besmislenim brojem. U tim se okolnostima psiholozi koji provode ovu vrstu procjene nastoje više zadržati na čimbenicima drugog sloja, analizirajući snage i slabosti.
U svim ovim razgovorima često se zanemaruju neki aspekti:
- Koliki je intelektualni nivo (QI) je globalno povezane s akademskim poteškoćama?
- Koliko ja čimbenici drugog sloja, koji se obično mjere višekomponentnim IQ testovima, jesu prediktori akademskog postignuća?
2018. Zaboski[1] i njegovi kolege pokušali su odgovoriti na ovo pitanje pregledavajući objavljena istraživanja na tu temu od 1988. do 2015. Konkretno, promatrali su studije u kojima se intelektualna razina procjenjivala višekomponentnim ljestvicama tako da su IQ i drugi čimbenici su bili povezani sa školskim učenjem. Konkretno, uz QI, odabrano je istraživanje koje je uzelo u obzir fluidno zaključivanje, opće informacije (što bismo mogli nazvati i kristalizirana inteligencija), dugotrajna memorija, vizualna obrada, slušna obrada, kratkotrajna memorija, brzina obrade.
Što su istraživači pronašli?
Većina proširenih vještina mogla bi objasniti manje od 10% akademskog postignuća e nikad više od 20%, bez obzira na dob koja se razmatra (tijekom razdoblja od 6 do 19 godina). Umjesto toga, IQ bi objasnio u prosjeku 54% akademskog postignuća (u rasponu od najmanje 41% za čitanje u dobi od 6 do 8 godina, do najviše 60% za osnovne matematičke vještine, opet u dobi od 6 do 8 godina).
Među proširenim vještinama,opće informacije čini se da je ona u najvećoj korelaciji s nekim školskim učenjem, posebno s vještinama čitanja i razumijevanjem teksta; u oba slučaja objašnjena varijansa iznosi 20%.
S druge strane, zanimljivo je primijetiti slabe korelacije između fluidno zaključivanje i gotovo sve školsko učenje ocijenjeno u ovoj metaanalizi. Izuzetak su samo osnovne aritmetičke vještine u dobnoj skupini 9-13 (objašnjena varijansa od 11%) i vještine matematičkog rješavanja problema u dobnoj skupini od 14 do 19 godina (objašnjene varijance od 11%).
Ovi podaci zahtijevaju promišljanje o upotrebi monokomponentnih testova poput Ravenovih progresivnih matrica (i danas se često koriste kao jedini kognitivni test u mnogim dijagnostičkim procjenama) koji su usredotočeni isključivo na fluidno razmišljanje.
Gotovo ekskluzivna prisutnost slabe veze između širih vještina CHC modela i školskog učenja, predlaže oprez u tumačenju i predviđanju na temelju ovih pokazatelja (na primjer, na akademskom uspjehu ili na moguću prisutnost poteškoća u učenju).
Ukratko, prema podacima ovog istraživanja, čini se da je ukupan rezultat višekomponentnih intelektualnih ljestvica, odnosno IQ, jedini podatak koji je jako povezan sa školskim uspjehom.
Možda će vam se također svidjeti:
- Utječe li razina obrazovanja na intelektualnu razinu?
- Visok kognitivni potencijal i specifični poremećaji učenja
- ADHD i IQ. Koji aspekti utječu na uspješnost u školi?
- Odnos kreativnosti, inteligencije i izvršnih funkcija
- ADHD u plus-zadužbini
- Intelektualni profili s WISC-IV u specifičnim poremećajima učenja
